Danas… Ili je uvijek bilo tako?
Razgovarate li o svome nezadovoljstvu, povremenoj ili čestoj nemogućnosti da pronađete sreću u nečemu oko vas? Umorni ste prečesto i psihički I fizički? Anksiozni? Čitate li svuda naokolo da je sreća samo u vama? Jeste, ako ste Buddha!
Govorite li nekome o osjećaju tuge i beznađa koje vas svako malo obuzima? Imate li kome govoriti o tome?
Ima li nešto što bi učinilo da se osjećate bolje? Ima li netko za koga mislite da bi vas usrećio/usrećila?
Imate li nekoga s kim možete razgovarati o tome?
Danas… Ili je uvijek bilo tako?
Površna prijateljstva u kojima ne možete izraziti svoje prave, duboke osjećaje, “prijatelji” na mreži, partneri koji ne slušaju ili površno tek saslušaju, koji su nezainteresirani…
Možda imate “sve,” a to sve podrazumijeva materijalno ili solidan brak, djecu. I da, to bi trebalo da bude sve, ali osjećaj, taj osjećaj nezadovoljstva koji se povremeno ili često javlja i dovodi vas do granice izdržljivosti postojanja – to je usamljenost. To je poricanje one poznate tvrdnje da “nitko nije otok.” Ali tako se često osjećate upravo kao pusti otok na sred oceana.
Sve zajedno nosi jedno naziv:USAMLJENOST.
Kažu da je povezana sa stresnim situacijama, s problemima, traumama u djetinjstvu, s otuđenošću ljudi do kojih je dovodi ubrzani razvoj tehnologije, a samim time smanjenih intimnih veza uživo; kažu i možda jeste tako, no kako to može pomoći?
Biti svjesni što nam se događa i jasno definirati osjećaj koji boli tek je prvi, ali vrlo važan korak pri “liječenju” osjećaja usamljenosti.
Drugi korak je prihvaćanje osjećaja koji ne možete instantno promijeniti već polako, dan po dan.
Ono što može pomoći jeste razgovor sa stručnom osobom I ne trebate se sramiti zatražiti podršku te vrste, jer je često ključna za rješavanje osjećaja usamljenosti I svega što dolazi s njom u paketu.
Promijeniti nešto u svome životu je najteže kada za tako nešto nemate ni najmanje volje… Ali agresivna poduzetnost će vas pomaknuti ne za jedan, već za deset koraka naprijed.
Ako nemate društvo ili jednog prijatelja/prijateljicu koji vam odgovaraju, nemojte tražiti na silu, to jest navaljujući, jer tako nećete pronaći ono što tražite: ovo je važna napomena, jer ljudi koji nemaju bliskog prijatelja/prijateljicu često ih pokušavaju pronaći navalentno i tako nailaze na osobe koje se s vremenom pokažu kao neodgovarajuće za njih.
U periodu kad se osjećate loše kako smo gore opisali, nikako nije vrijeme da srljate iz veze u vezu, jer će vam to zasigurno neće donijeti sreću.
Promjena, koju smo već spomenuli, stvara čuda. Promijenite korak po korak sve ono što vas uznemirava, korak po korak, vrlo sporo, vrlo, vrlo sporo to činite.
Natjerajte se suočiti bar jednom u životu ono od čega vas je uvijek bilo strah a mislite da bi vam donijelo sreću.
Jer usamljenost i popratne pojave usamljenosti su većinom dug proces, ali ponekad ti osjećaji nestaju samo jednim rezom kao da nikad nisu ni postojali.
Ne zaboravite da niste sami, da milijuni ljudi u svijetu osjećaju isto kao i vi. I ne govorite da vam to ne pomaže, to što i netko drugi osjeća isto, jer upravo vam takav stav pogoršava stanje.
Lakše je nositi teret ako znate da isti i drugi nose – jer smo jedna velika zajednica na globalnoj razini.
Niste sami. Promislite o ove dvije riječi što duže i što dublje.
Ipak, postoji nešto što je jedino sigurno, a što spašava iz ovakvog stanja: Ljubav.
Dalje nisu potrebne riječi.
mag. cult.
soc. Medita Polsner Kralj