Ljubavna patnja je jedna od najjačih i najčešćih patnji koju čovjek može osjećati a da pri tome ne zna da je u potanju zakon privlačnosti na snazi. Većinom za tu patnju krivimo druge, one koje volimo i iz toga izostavljamo svoju odgovornost i ne pitamo se jesmo li mi privukli tu patnju, jer to nekako ne dolazi u obzir da uopće pomislimo a kamoli povjerujemo.
Vidimo stvarnost samo kroz naše emocije, naše potrebe i time automatski širimo mogućnosti za ljubavnu bol. Kako? Sva naša osjetila vide nepovoljna događanja u ljubavi kao ona koja je netko drugi prouzročio počevši od psihičke do fizičke boli. Naša stvarnost se posve iskrivljuje, naš stav prema realnosti zrcali naša uvjerenja i tako je, eto, netko drugi kriv. Kad se rodimo, znamo da stvaramo vlastitu stvarnost zahvaljujući onome na što obraćamo pažnju, što gledamo, čujemo, osjećamo, kako se odnose prema nama.
Ali prilično brzo, događa se zanemarivanja stvari na koje ne želimo obratiti pažnju, a onda obraćamo pažnju na njih, a u trenutku kada obratimo pažnju na njih, oni se počinju događati u našoj stvarnosti i to ne samo ljubavnoj već i na svim drugim poljima. I osjećamo se kao žrtve. Zaboravljamo da stvaramo vlastitu stvarnost. Patnja nije neizbježna, ali se prečesto upravo čini kao da jeste. Da biste znali što je istina, što želite, morate znati što je neželjeno što ste nesvjesno stvorili svojim mislima kroz dugi životni period prilikom raznih događanja. Svima je cilj sreća no težnja za srećom nije dovoljna, potrebna je spoznaja i onda slijediti svoje želje. Patnja nastaje kao posljedica naše koncentracije na neželjene događaje počevši od djetinjstva, pa nadalje. Mi toga većinom nismo svjesni i vrlo je teško priznati sebi da su okolnosti u kojima se nalazimo upravo ponavljanje i obnavljanje starih rana iz nekih prošlih događanja u životu. Malo tko je spreman uopće prihvatiti ovu istinu, jer je praktički “nepodnošljiva.” Ali zakon privlačenja je podnošljiv kad nas usrećuje.
Djevojka će reći: “On me ostavio, pa zar sam ja kriva što me ne voli?”
Ne radi se o krivnji ni djevojke ni onoga tko je ostavio već o činjenici da su izvjesne misli vezane za nesvjesni fokus na neželjene događaje u prošlosti proizveli daljnja neželjena događanja u sadašnjosti.
I što učiniti? Nakon spoznaje prebaciti fokus na dobre i pozitivne stvari u životu i okrenuti pažnju s loših događanja, jer od njih nemamo ništa doli privlačenja novih sličnih situacija.
Zaključak:
Zakon privlačnosti prihvaćamo kad nam ide na ruku, osobito u ljubavnim odnosima, ali kad je suprotno, tada baš i ne. Za našu sreću iznimno je važno da kad nešto prihvaćamo to bude u potpunosti, a ne djelomično, jer će nam se djelomično i vratiti i sreća i nesreća.