monogamija

Monogamija ili višeljublje

Monogamija, višeljublje – da ili ne, pitanje je sad. Monogamija je, za one koji ne znaju, veza ili brak između jedne žene i jednog muškarca za razliku od poligamije koja je usprotno od toga, dakle, uključuje više osoba u seksualnoj ili ljubavnoj vezi.
Seks u zoru poznata je knjiga ili studija Christophera Ryana istraživačkog psihologa i Cacilda Jethá – psihijatrica, stručnjakinja za psiho-seksualne neobičnosti i terapiju parova

Povodom teme je izjavio:
“Seizmičke kulturološke promjene prije otprilike 10,000 godina učinile su istinitu priču o ljudskoj seksualnosti toliko subverzivnom i prijetećom da su je stoljećima religijski autoriteti ušutkivali, fizičari od nje stvarali nešto bolesno, znanstvenici sistematski ignorirali, a moralizatorski raspoloženi terapeuti zataškavali.

Posljednjih desetljeća rasprava oko evolucije ljudske seksualnosti podržava samo dvije opcije: ljudi su se razvili bilo u monogamne ili u višeljubne pojedince. Ova iscrpljujuća rasprava općenito se svodila na zagovaranje teze prema kojoj se za žene tvrdilo da evolucijski tragaju za domaćim ognjištem što će im ga omogućiti muškarci, a za muškarce da svaki potajno čezne imati vlastiti harem. Rečeno nam je da je borba među spolovima naša urođena karakteristika.

Parovi koji su se obraćali terapeutu da im pomogne proći kroz neizbježno bojno polje braka po svoj su prilici primili zbunjujuću poruku da je dugoročno vezivanje urođeno svim vrstama, no da se oko braka svejedno treba mnogo truditi.

Naravno, takva poruka je problematična jer nemamo nijedan razlog za vjerovanje kako je monogamija prirodna za ljudska bića. Zapravo su evolucijske snage milionima godina kultivirale ljudski libido dotle da je postalo vjerojatno kako je naša vrsta najseksipilnija na planetu.

Većina naših predaka podjednako su dijelili hranu, dojili svoju i tuđu novorođenčad, imali malo ili ništa privatnosti od drugih, te ovisili jedni o drugima za svakodnevno preživljavanje. U našem se svijetu sve uglavnom vrti oko privatnog vlasništva i osobne odgovornosti, u njihovome se svodi na međusobno povezivanje i međuovisnost. To može zvučati kao New Age idealizam, ali taj sistem nije ništa plemenitiji od bilo koje druge police osiguranja….

Istraživanja primata, te antropološka, anatomska i psihološka istraživanja sva vode do istog zaključka: ne-posesivna, skupna seksualnost bila je ljudski standard sve do nastanka poljoprivrede i privatnog vlasništva prije 10,000 godina, a to predstavlja oko 5% razdoblja čovjekove povijesti na Zemlji. Dvije vodeće vrste najbliže čovjeku pružaju dodatni – ako ne i posramljujući – dokaz istinitosti ove vizije. Ženske čimpanze u doba ovulacije imaju odnose dvanaestak puta na dan, nerijetko sa svim raspoloženim mužjacima, dok majmun bonobos slavno uživa u čestom grupnom seksu koji opušta i oslobađa od potrebe za sukobljavanjem sve one koji u njemu sudjeluju.

Pitanje: Oslikali ste mračnu sliku bračnog stanja na Zapadu, pogotovo u Sjedinjenim Državama. Što je to što brak čini tako lošim?

Odgovor: Brak na Zapadu ne stoji baš najbolje zato što se izravno suprotstavlja evolucijskoj stvarnosti naše vrste. U knjizi tvrdimo kako je najbolji način za učvršćenje bračne stabilnosti, koja je u modernom svijetu bitan dio ukupne društvene stabilnosti, razvoj tolerantnijeg i realističnijeg shvaćanja ljudske seksualnosti; objašnjavamo kako je ljudska seksualnost iskrivljena našom suvremenom koncepcijom braka….

Pitanje: Jedna od središnjih tvrdnji većine biološko-genetskih teorija je da će životinje potrošiti više energije štiteći one s kojima su genetski povezani – braću, roditelje, potomke – nego one s kojima to nisu. Zašto se to ne moglo odnositi i na ljude?

Odgovor: U prirodi postoji toliko mnogo izuzetaka ovom pravilu … Uz to, što se tiče životinja koje su bliskije čovjeku, kad pogledate bonobose i njihove promiskuitetne veze, mužjaku je nemoguće znati koji potomci su njegovi biološki a koji to nisu. Stoga je naprosto nemoguće naći dokaze koji bi poduprli tvrdnju da je našim vrstama urođena briga oko biološkog roditeljstva.

Ne sumnjamo u to da ljudi međusobno stvaraju posebne odnose – to možemo vidjeti čak i kod čimpanzi i bonobosa, kao i kod ostalih primata – no takav odnos ne povlači nužno za sobom seksualnu ekskluzivnost. Ljudi nas optužuju da smo protiv ljubavi, ali mi samo tvrdimo kako je inzistiranje na tome da ljubav i seks moraju ići zajedno, pogrešno.

Pitanje: Dakle ako monogamni brak nije pravo rješenje, što onda jest?

Odgovor: Ne nudimo nikakvo “pravo” rješenje. Čak ni mi sami ne znamo što bismo učinili s ovom informacijom. Putem knjige pokušavamo ljudima pružiti točniji osjećaj o tome odakle dolazimo, zbog čega smo ovakvi kakvi jesmo i zašto svi osjećamo da su određena područja života sasvim pogrešno uređena….

Mi se zapravo nadamo da ćemo potaknuti više tolerancije i otvorenije diskusije o seksualnosti i braku među ženama i muškarcima; kao i uviđanje da brak nema veze sa seksom. Brak je povezan s nečim daleko dubljim i trajnijim nego što je to seks, naročito ako imate djecu. Činjenica da se u Americi ljubav i seks uporno miješaju i da se očekuje da strast traje zauvijek, vodi do goleme patnje koju smatramo tragičnom i nepotrebnom.

Pitanje:Završili ste spominjući dugotrajan trostruki odnos – Scott, Larry i Terisa (Greenan, član javno poznate višeljubne obitelji u Seattle-u). Mislite li da je ljudima u otvorenim vezama bolje? Mnogo toga u knjizi kao da je posvećeno tome da obezvrijedi monogamni brak…

Odgovor: Ne mislim da mi obezvređujemo monogamni brak. Mislim da obezvređujemo laž o tome da je monogamni brak urođen Homo sapiensu. To je ono što mi uporno hoćemo razjasniti…  Nikada mi ne bi palo na pamet obezvrijediti ljude koji odluče odbaciti sve ostale i ići do kraja sa samo jednom osobom…. Ne kažemo da svatko mora biti višeljuban ili prakticirati grupni seks….

Ryan: Preljub je prisutan u svakoj ljudskoj kulturi koju se istraživalo, uključujući tu i kulture koje su svoje preljubnike kamenovale do smrti. U svjetlu svih ovih krvnih osveta, teško je uvidjeti da je monogamija „urođena“ našim vrstama. Da je monogamija nekakva prastara, razvijena urođena karakteristika, kao što tvrdi mit, problem preljuba uopće ne bi postojao. Nijednom biću ne bi trebalo prijetiti smrću samo zato što je postupilo u skladu sa svojom prirodom.
Knjiga Seks u Zoru sprema se dokazati vam da su naši pretpovijesni preci bili sretni i zdravi velikim dijelom zahvaljujući čestom, ravnopravnom, višeljubnom seksu.

Emina