Ljubavne veze
Kako zaboraviti osobu s kojom smo se rastali dok još uvijek osjećamo ljubav? Vrijede li ikako savjeti koji dolaze sa svih strana? Ne možemo odstraniti sjećanje…
Kažu da se treba živjeti u sadašnjosti, za ovaj trenutak, jer se prošlost ne može promijeniti, a na budućnost se ne može osloniti. No što se desi kada nas naša vlastita prošlost neće pustiti, točnije kada nam bivši ne da mira? Sjećanja nas stalno podsjećaju i ne dopuštaju nam da nastavimo dalje. Bile to loše ili dobre uspomene, kad je riječ o muškarcima koji su nas napustili ili još gore iznevjerili, nije im mjesto u našoj glavi.
Svakoj od nas se barem jednom u životu dogodio bolan prekid. Suze su lijevale u hektolitrima, a prijateljice su prekidorganizirale kućne vizite jer samo jedno rame nije bilo dovoljno jako da izdrži tu poplavu od suza. No nakon konačnog reza, zapitamo se kako dalje? Bivši je još prefriški da bi već postao; ma to je znaš samo bivši! U našoj glavi je i ovako previše konfuznih uspomena.., čini nam se da su unutar tog muškarca bile dvije ličnosti. Presladak anđeo i crni vrag! Ipak je on bio tako dobar dečko, pa nam nije jasno kako nam je mogao tako okrutno slomiti srce.
A onda na ormariću ugledamo plišanog medvjedića kojeg nam je poklonio eto tako bez razloga i briznemo u plač. Odemo u kupaonu ispuhati nos, a tamo nađemo njegov gel za tuširanje, pa završimo skukuljene na wc školjci nosa nabijenog u taj prokleti šampon. A kada nam i njegove smrdljive čarape izazivaju bol u prsima umjesto uobičajen grč u želudcu, vrijeme je da shvatimo da je dosta!
Najgore se nositi sa uspomenama. Svaka veza, ima ih jako puno i mnoge su lijepe, ali uvijek nosi potencijalni kraj u sebi. I opet nas dokrajči umna blokada u kojoj ne možemo povezati da je nešto tako lijepo započelo, a završilo katastrofom.
Jedna riječ ili klupica u parku, pjesma ili tramvajska stanica nas iznenada lupe po glavi, snagom nordijskog malja, da u stilu španjolskih sapunica poželimo izgubiti pamćenje. Jednom sam od frendice čula efikasnu metodu za odbacivanje nepoželjnih sjećanja. Na nos je stavila sunčane naočale i obišla svako mjesto koje ju je asociralo na bivšeg. Isplakala se uz lijepe uspomene i konačno probavila činjenicu da je gotovo. Drugi put kad bi se zatekla na srcedrapajućem mjestu bilo joj je lakše dok na kraju nije nestala ona knedlu u grlu.
Stvar je u tome da je zaboraviti nemoguće osim ako nam se u životu pojavi neka nova osoba koju ćemo zavoljeti i tako otpustiti prošlost. Ako ne, onda se opet vraćamo na onu staru kako vrijeme sve liječi. Zaista?
