Ljubav i strah – dva stara znanca koji se baš i ne podnose, ali se prečesto druže.
Često se događa da iz straha da ne izgubimo nekoga – brzo oprostimo, međutim, to daje drugoj strani signal da je u redu ono što je učinjeno i vrlo lako bi se moglo i ponoviti.
Proces vraćanja povjerenja je težak, ponekad i nemoguć. No oprostiti na prvu nikako ne vodi u daljnji zdravi odnos.
Za mnoge je ljubavne parove otkrivanje afere izvan veze ili braka konačna izdaja. Pa ipak, izdaja povjerenja jedne osobe ne mora nužno umanjiti ljubav bilo koje strane prema drugoj. Kad još uvijek nekoga volite, ali povjerenje je znatno narušeno, je li moguće popraviti vezu? Mogu li se veze ili brakovi obnoviti nakon veze?
Mnoge osobe koje su učinile preljub svladava krivnja i zbog toga potiču svoje partnere da ostave njihov “prekršaj” iza sebe – što je posve pogrešno. Također znaju zauseti agresivan stav u smislu priče o “slobodi i nesputavanju.” U redu, ali onda nemaju što raditi u vezi s osobom kojoj su nanijele bol.
Oni koji učine preljub moraju preuzeti odgovornost i ‘svjedočiti’ o boli koju su prouzročili, a ne se samo braniti ili odbijati svoje postupke kao nešto “ne tako strašno.”
Vrijeme prebolijevanja zna trajati jako dugo te zahtijeva dobru komunikaciju i međusobnu podršku. U suprotnom, ostaje gorčina i – što se često događa – često predbacivanje od strane povrijeđene osobe, a to opet još više narušava odnos.
Za opraštanje je potrebna emocionalna i mentalna zrelost i, naravno, velika ljubav. Proces opraštanja ne događa se kad jedna strana izgovori da je oprostila već korak po korak i u ovisnosti od daljenjeg ponašanja oboje partnera.
Voljeti ne bi trebalo značiti strahovati, ali ipak… Nakon izgubljenog povjerenja uvijek ostaju pitanja: Što ako se ponovi? Odgovor:
Odlučite želite li i dalje biti žrtva.
Što ako me ostavi?
Odgovor na ovo zadnje pitanje je vrlo lagan, ali doživljaj takvog nečega je veliki udarac. Strah je podmukao i uvuče se u sve pore kada nas jednom iznevjeri voljena osoba. Sumnja je na svakom koraku. U ovakvim slučajevima bilo bi dobro razgovarati s nekim trećim, nekim u koga imate povjerenje tako da vam se um razbistri – ako već to ne možete riješiti sami sa sobom.
Pogreška je postavljati partneru/partnerici pitanja kao što su: Hoćeš li me ostaviti? Hošeš li uvijek biti sa mnom, uvijek me voljeti?
Ne postoji nikakvo i ni u čemu “uvijek.”
