karakter i ljubav

Karakter i ljubav

Muškarac s karakterom ?

Je li naš karakter ono što određuje kakvu ljubav i prema kome ljubav osjećati, pitao sam se često. Onda sam shvatio da je ovo pitanje s jedne strane glupo, a s druge strane da određuje na mnoge načine kako ćemo proživljavati i doživljavati ljubavne osjećaje i neku osobu do koje nam je stalo i kako ćemo se nositi u intimnim vezama.
Prije par godina upoznao sam djevojku mlađu od sebe 19 godina, ja sam imao 50 okruglo. Zaljubio sam se toliko da sam razmišljao da pokrenem rastavu, ali svojoj supruzi nisam ništa govorio. Živio sam dvostruku život i nisam osjećao ni grižnju savjesti niti što slično, samo ushit, sreću. Proživljavao sam drugu mladost s njom mada se nisam ni smatrao starim s 50 godina u to vrijeme. A sada da se vratim na karakter. Moja djevojka je bila u najmanju ruku čudna što se tiče karakternih osobina. Smetalo joj je moje druženje s prijateljima, bilo kakva bliskost s nekim drugim, a što je zanimljivo, moj brak joj nije smetao. Ipak, tražila je uvijek da joj prepričam svoj dan, pogotovo kada nisam bivao s njom. U međuvremenu je supruga otkrila da imam drugu te je nastao pakao u kući. Odmah je obznanila to i djeci, a djeca su se okrenula protiv mene. Postao sam neprijatelj u vlastitom domu. Ni to mi nje baš mnogo smetalo, jedino mi je bilo važno da bivam sa svojom ljubavnicom.
Došao je dan kad sam se odlučio razvesti i to sam rekao svojoj dragoj. Kad kažem dragoj ne mislim na suprugu koja se u međuvremenu pretvorila u pravu vješticu.
Kako je draga reagirala? Žestoko se pobunila i rekla da to nikako ne činim, da će prekinuti sa mnom ako se zbog nje razvedem, da to nije u redu, da ona neće da je peče savjest i tako dalje. Ostao sam zatečen. Pa ako me voli kako kazuje zar joj nije najvažnije da budem samo njezin? To pitanje sam joj i postavio kao i samome sebi. Odgovorila je da joj moj brak ne smeta, da joj odgovara upravo odnos kakav imamo i da mi slučajno ne pada na pamet da se razvedem. Skoro da me povrijedila s takvim izjavama, stavom, ali mene je teško povrijediti. Da budem iskren, najvažnija mi je moja sreća i u tom cilju sam i išao. Ali kako je kući postajalo sve gore i sa suprugom i s već odraslom djecom, u jednom trenutku nisam znao što mi je činiti. Htio sam sreću bez smetnji, potpunu sreću. što u prijevodu znači da ni s 50 godina nisam još spoznao da takvo što ne postoji.
Ma koliko da mi je stalo do moje mlade drage, odlučno sam joj rekao da ću se razvesti i da poštuje moju odluku ako me voli. Također sam joj objasnio da bih se očito kad tad razveo i da ona nije razlog. Naravno, to je bila laž, jer ona jeste bila razlog.
Došlo je do pokretanja razvoda, ali supruga nije davala svoju privolu, nije htjela da mi da rastavu. Stvar se počela otezati, a u isto vrijeme moja draga je prekinula našu vezu. To me je malo zaboljelo, istinu govoreći bilo mi je više neobično bez naših tajnih sastanaka nego što sam patio. I jednu stvar nikako i dalje nisam shvaćao, a to je: zašto bi ženi koja te voli smetalo da se raskineš brak i budeš samo s njom?
Pokušavao sam je kontaktirati nakon prekida, ali samo dva puta. Nije odgovarala i prestao sam. Pretpostavljam da je mislila kako ću trčati za njom i prekinuti proces razvoda. Nisam naravno učinio ni jedno ni drugo. U svemu tome sam imao sreću da me ona prva zaljubljenost, prvi zanos prošao.
Razveo sam se, sada se viđam s drugom ženom, a ona prva djevojka svako malo se još dugo javljala kad je vidjela da od mene ništa. Na kraju je odustala.
Ne razumijem žene. Ne razumijem ni bivšu djevojku i njezin stav, a ne razumijem ni suprugu koja bi mogla živjeti s mužem koji ima drugu ženu i nije mu više stalo do obitelji. Rekla mi je da sam moralna nakaza, da sam bez osjećaja i što sve ne – moja supruga.
Ja smatram da samo tražim svoju sreću u životu i da imam čvrst karakter, da nisam povodljiv i da ne padam ni pod kakve utjecaje niti što slično. Sebi samom sam na prvom mjestu i to mjesto nikada neće moći zamijeniti ni jedna žena.

Marko Lj.