Ja sam M. i imam 41 godinu, a osjećam se kao da mi je 18, ali u negativnom smislu. Čitala sam malo iskustva drugih što se tiče ljubavi, ali nisam naišla, ili mi je promaknulo, da je netko spomenuo opsesivnu ljubomoru. Dijete sam poteklo iz lošeg braka pri čemu je taj brak završio tako da je otac ostavio majku i mene nakon 15 godina zajedničkog života, a zatim se mama preudala.
Ne znam koliko je to imalo utjecaja da se ja formiram kao nesigurna osoba u odnosu na muškarce, osoba kojoj nikad nije dosta pokazivanja pažnje i ljubavi, paranoična i na koncu, kako sam tek nedavno shvatila, ona koja je kriva za raspad svake svoje veze. Kada sam u vezi imam potrebu kontrolirati i pratiti svaki potez, svaki korak, ma svaku riječ onoga s kim sam. Što je najgore, shvatim poslije da sam u krivu što se tiče raznih sumnjičenja, optužbi, paranoičnih ispada, ali se jednostavno ne mogu obuzdati ni zaustaviti i tako mi svaki tip na koncu jednostavno zbriše. Znam da iza svega stoji strah od gubitka osobe do koje mi je stalo, ali to nimalo ne pomaže. I takva sam od svoje rane mladosti i ne vidim kako da se promijenim ili, bolje rečeno, istinitije rečeno, ja to nikako i ne želim bez obzira na patnju koju mi donosi takvo opsesivno paranoično ponašanje. Ono zbog čega vam pišem je jedna nova situacija u kojoj sam se ne tako davno našla. Upoznala sam muškarca u kojeg sam se ludo zaljubila, (ja se svaki put ludo zaljubim), ali taj muškarac nije kao oni s kojima sam do sada bila u vezi. Pokušavam ga kontrolirati, pratim ga, otkrivam njegove laži, ali on ne bježi već uporno ostaje i ponaša se krajnje nehajno prema mojim ispadima što me još više izluđuje i navodi da budem gora nego ikada i da patim više nego ikada. Nema pažnje s njegove strane, zaboravio je nedavno moj rođendan, jednom je samo izjavio da mu je jako stalo do mene, ali ja osjećam, ovaj put bez umišljanja i paranoje, da on jednostavno živi svoj život, kad nađe slobodnog vremena nađemo se, ai ti susreti često su bez ikakve intime, čak bez ikakvog dodira. Ovaj put opravdano sumnjam da me vara ili da je tu zbog nekog svog interesa ili da sam mu tek usputna zabava. Nije oženjen, slobodan je kao i ja, no prije kraćeg vremena je izišao iz duge ljubavne veze.Što je najgore, on uopće ni po čemu nije moj tip, ali to ne mijenja na stvari da sam se žestoko zaljubila i da mi je stalo da ga zadržim, ali ne vidim kako. U biti, da budem posve iskrena, nikada mi ni do jednog nije ovoliko stalo,a nikada se ni jedan prije njega nije ponašao gore, sebičnije, bezobraznije, nemarnije i da dalje ne nabrajam. U stvari, ja uopće nisam sigurna da smo mi u vezi. Kada sam ga upitala direktno da li smo u vezi, odgovor: opterećuješ se glupostima, pa zajedno smo.
No najmanje što je istina jeste da smo zajedno,jer je to toliko rijetko. Moja paranoja, moji pokušaji kontroliranja, sve su to sada pucnjevi u praznu, jer on ignorira bilo kakav razgovor na temu provjere bilo čega vezanog za njegovo ponašanje. Pokušala sam zamisliti da prekinem, ali to ne mogu. Sada sam se sva pretvorila u strah da će me ostaviti, da je samo pitanje trenutka kad će to biti i život mi je postao mora.
Ne znam način, ne znam kako da se promijenim, ne znam da li da se borim za ljubav ovoga čovjeka, ne znam trenutno ništa.
Molim vas da mi odgovorite na mail koji sam vam ostavila, da mi pomognete.
