Čitam iskustva drugih o ljubavničkim vezama na vašem portalu i mislim se kako nema niti jedno slično mome, pa sam odlučila podijeli ga. Ne mislim da sam posebna, ali mislim na osnovu onoga što gledam oko sebe i što sam ovdje pročitala, da bi bilo dobro da iznesem svoje mišljenje. Vjerujem da će mnoge naljutiti neke istine, da se mnogi neće složiti s onim što imam da kažem.
Sve te žene i muškarci kojima objavljujete njihova ljubavna iskustva vidim da pate, da su ostavljeni, da čekaju, da trpe…Zašto? Pa zato što očekuju od druge osobe, svoga ljubavnika ili ljubavnice da čine ono što oni misle da bi trebali činiti i kako oni misle da bi se trebali ponašati, a što je najgore, ne uzimaju u obzir ako je neko u bračnoj zajednici, koliko je teško napustiti tu zajednicu. Sve se svodi na isto: “ako me voli, on/ona će napustiti sve i biti sa mnom.”
“Ako me voli ne bi me pustila/pustio da ovoliko čekam.”
Znači, ne uzimaju se u obzir životi drugih, njihovo unutarnje i okolno stanje, njihov pogled na ljubavni život i veze. Sebičnost nadvladava svako suosjećanje prema drugoj osobi i svaki realističan pogled na stvarno stanje. Nestrpljivost odmah dolazi iza sebičnosti. I opet, ne prihvaćanje istine i traženje
silom čuda pod maskom “svete strpljivosti.”
No naravno da ovdje izuzimam manipulatore/manipulatorice, ali stvar bi tu trebala biti jasna. Zašto? Pa ako nakon 5 godina ili slično vaš ljubavnik/ljubavnica ne poduzima ništa, baš ništa da se makne iz baze, braka, ne znam što bi bi vam još trebalo predočiti da shvatite da idete putem koji ne vodi nikuda, koji ne mijenja ništa? Osim toga, mi kao ljubavnice, (ili ljubavnici), zaboravljamo da smo zašli na tuđi teritorij, pa stoga…Koliko su naša očekivanja i naši zahtjevi na mjestu? Ono što je moj savjet svim ovim “nesretnima” jeste da uživaju u onome što imaju, a ne da razvijaju svoje subjektivne filmove u smislu: “Čekam već godinama, obećao je…” i “Čekam već dugo mada mi ništa nije obećano…” I, “Ostavio me, a tvrdio je da me voli…” te slične stvari. Ta iskustva ljubavnica svode se uvijek na patnju ako dobro zapažam. No ako je vaša ljubav doista ona prava ljubav, uvažavat ćete postupke drugih i samim time vaša patnja će nestati. Jer patnja nastaje, ako što i ptice na grani znaju, kada druga strana ne ispunjava naše zahtjeve, ono što smo mi zamislili da treba da bude, a pri svemu tome se čvrsto držimo za nepoštene poteze osobe koju volimo.
Nikako da se poštuje stav druge strane,okolnosti druge strane, već se uporno ide na sebe i samo na sebe. Najgore mi je kada čujem onu poznatu “Jako sam nesretna u ovoj vezi, ali ne mogu ga ostaviti…”
Pa mislim da bi manja nesreća bila da ga ostavite nego ta da trpite. Ili…Možda za vas ne? Ništa vam ne govori to što godinama vaša voljena osoba nikako da isplovi iz bračnih voda? Ne? Tu se kristalno jasno može vidjeti da li je vaša ljubav ona sebična ljubav ili je to bezuvjetna ljubav koja prihvaća okolnosti, priklanja im se i čeka svojih pet minuta bez pritisaka i jadikovanja.
Moje iskustvo:
Imala sam dvije veze s oženjenim muškarcima. U prvoj sam se ponašala kao što sam gore opisala: patila, iščekivala, imala svoju predstavu što i kako bi sve to trebalo biti, ignorirala njegovu bračnu zajednicu ne razmišljajući da će možda osobi koja je s njim, ako je napusti, to donijeti patnju. Zvala sam poznatu vidovnjakinju koja mi je savjetovala ono što sam u tome periodu u startu odbila, Dakle, sebičnost.
Međutim, već u drugoj vezi, također s oženjenim muškarcem, potrudila sam se malo razmisliti dublje, manje očekivati, prepustiti se i uživati dok traje ne očekujući mnogo. I tek tada sam osjetila veliko olakšanje. Na kraju, pri takvom mome stavu, dobila sam što sam željela!
Ipak, svjesna sam da svi ne možemo ili,da kažem nećemo, da se trgnemo iz obamrlosti kukanja nad samim sobom, jer je tako nekako lakše, zar ne? Najjednostavnije je lopticu uvijek vraćati na drugu stranu.
Ako ste već upali u izvanbračnu vezu, probudite se i shvatite da ste na skliskom terenu i malo proširite granice razmišljanja u koje ste se zatvorili. I ne zaboravite da su ljubavne veze uglavnom karmičke prirode, a rijetko sudbinske ljubavi.
Bilo bi mi drago da bar mali broj ljudi olakša sebi život i dva puta pročita, pa baci svijetlo realnosti na svoj odnos ma kakav da je on i ma koliko da dugo traje.
Dragica H.