Pomislio sam da nije pravedno da se sva krivica u ljubavnim vezama uvijek prebacuje nama muškarcima i odlučio vam ispričati svoje iskustvo sa ženom koju volim. Vjerujem da je situacija sličnih mojoj mnogo u iskustvu drugih muškaraca, samo što mi nekako o tome više šutimo, kao da nas je sramota reći da smo poraženi, nesretni u našim ljubavnim vezama, dok žene na sva zvona razglašavaju svoje ljubavne nedaće.
Sa ženom koju volim sam u vezi nepune tri godine. Zaljubljen i zanesen, u početku nisam ni zapazio da ona agresivno nameće svoju dominaciju u svim aspektima naše veze. Ja uvijek popustim pred njezinim željama i hirovima, uvijek je njezina zadnja, da ne idem previše u detalje. Moram napomenuti da imam 43 godine i da sam imao priličan broj veza, ali ovako nikad nisam volio, nikad izgubio glavu do te mjere da se slobodno mogu nazvati budalom. Oboje smo slobodni, ona je razvedena i ima djecu koju sam od početka prihvatio, a i ona mene, međutim, ne živimo zajedno, ne živimo uopće u istom gradu, ali se viđamo redovno. U prvoj godini naše veze ona je znala doputovati javnim prijevozom, jer ne vozi, a sve ovo ostalo vrijeme ja putujem njoj, jer, kako kaže, postalo joj je naporno, a i ja sam prestao plaćati njezin prijevoz u zadnje vrijeme kako mi se malo bistri u glavi. Iskreno, ona više nikako ne dolazi zbog tog “napora od putovanja.”
Isto tako, te prve godine smo se složili da će ona s djecom doći živjeti sa mnom, u mome gradu i onda, s vremenom, počela je izbjegavati tu temu, a pravi problem je nastao kad je rekla da ne želi sasvim odvojiti djecu od oca i da želi da ja dođem živjeti kod nje. Voditelj sam velike firme i s obzirom na to da su naši gradovi satima udaljeni, meni je nemoguće zbog posla prihvatiti njezin prijedlog, a također i besmisleno, jer nju bi ovdje čekao odličan posao u mojoj firmi u usporedbi s loše plaćenim na kojem je sada. Na koncu, pri jednoj od mnogobrojnih svađa je izjavila da se ne nadam da će ona ikada doći k meni. Nisam baš ljubomoran po prirodi, ali ovaj put počela me nagrizati sumnja. Zašto? Pa sve više je spominjala supruga i svoje kontakte s njim, kako je rekla-zbog djece. Sumnja se rodila da ona sa svojim bivšim ima još uvijek nešto, međutim ja nisam imao nikakve konkretne argumente da to sebi i dokažem. I tako smo došli u situaciju da svako malo prekidamo zbog žestokih svađa koje su skoro svaki puta završavale s riječima da se kaje što je ikad sa mnom stupila u vezu, da joj je dosta da joj nabijam na nos sve što sam učinio za nju, da će mi vratiti sve novce koje sam joj dao, itd…Radi se o tome da sam joj samo jednom spomenuo na koji sve način joj pokazujem ljubav i o tome da joj novce više ne dajem, a ona je indirektno traži, nabacuje da joj trebaju i slično. Naravno da sam počeo sumnjati da me više ne voli ako me ikad doista i voljela.
Nisam spreman još godinama ovako živjeti, želim obitelj s njom bez obzira na sve, ali duboko u sebi strahujem da je naša veza nagrizena i da propada. Jer dok je sve kako ona želi-dobro je, ali čim izrazim suprotno mišljenje i želje, nastaje sukob, a ona biva sve prostija na riječima, sve bahatija i hladnija. Ovo pišem upravo nakon dana u kojem sam se prvi puta upitao: Kako da se izvučem od ovoga, ovih osjećaja, kako da se ovo prekine a da preživim. Da, preživim, jer moja snažna ljubav prema njoj je van kontrole kao i prije nepune tri godine kad smo započeli našu vezu. Trenutno smo u prekidu, ne zovem je, ne dolazim, no zato ona, kao i svaki puta, šalje poruku za porukom koje ne bih iznosio ovdje zbog prostačkog i uvredljivog sadržaja. Ovo je klopka iz koje ne vidim izlaz. Trenutno mi pade na pamet da ona uopće možda i ne želi živjeti sa mnom, da me iskorištavala, da su joj osjećaji uvijek bili površni, jer tko ne bi pristao otići čovjeku kojeg voli, na super plaćen posao i tko bi čovjeku kojeg voli govorio riječi koje ona govori i piše?
Ne znam što da radim. Uvijek sam imao kontrolu nad svojim životom, svojim postupcima, ali ovako nešto nikada nisam doživio, nikada osjećao. Očekujem vaš odgovor, neki savjet, nešto, jer ja ne znam kako dalje.
M.
