Kažu da je ljubav nekad bila drugačija, nevinija, da su mladi danas otišli u krajnost s nemoralom te da nikad nije bilo više rastava braka i tako dalje. Međutim, sve su to puste neistine. Imam dovoljno godina da mogu svjedočiti kako je ljubav, to jest kako su brakovi i veze bili baš identični ovima danas. Postoji samo jedna razlika, a to je da se u moje vrijeme sve guralo pod tepih, a danas je opet druga krajnost – sve je javno u svemu, pa tako i u ljubavi.
Napravila sam ovaj mali uvod da bi ispričala, podijelila svoje ljubavno iskustvo, ono koje mi je i danas rana na srcu, nezaboravno, lijepo koliko i bolno – sada već sjećanje. Možda će nekome biti poučno.
Bila sam udana nekih desetak godina kada mi se u životu pojavio muškarac malo mlađi od mene, neoženjen. To je s moje strane bio udar, ljubav na prvi pogled i kao da mi je pamet stala, bez razmišljanja sam uletjela u intimni odnos s njim. Početak je bio sjajan, pa početci su uvijek sjajni ili skoro uvijek. Nije bio od velikih riječi i tu me podsjećao na moga supruga kojeg do tada nikada nisam iznevjerila, a vjerujem ni on mene.
Viđali smo se skoro svaki dan i u tim prvim danima nisam imala potrebu tražiti više. Vremenom, on mi je direktno rekao da se viđa s još jednom ženom baš ovako kao i sa mnom. Zaboljelo me, htjela sam doznati tko je ona, ali nikada nisam uspjela. Uglavnom, od tada je krenulo nizbrdo u meni.
Počela sam postavljati pitanja, ispitivati gdje je bio tad i tad, kako mu je s njom, je li privlačnija od mene, voli li je, do koje mu je više stalo i tako u beskraj. A onda, pri jednoj svađi rekao mi je jednu stvar koja me na trenutak otrijeznila, a koju sam tek kad smo prekinuli u potpunosti shvatila.
Rekao je: Ja sam slobodan muškarac, ti si udana i nemaš nikakva prava da mi bilo što prigovaraš, jer sam ja ovdje u nižem položaju i otkud ti drskost da uopće išta zahtijevaš i zamjeraš kad se nakon susreta sa mnom vraćaš svaki puta drugom muškarcu.
Ostala sam zatečena shvaćajući da je sasvim u pravu, ali moja zatečenost i moje shvaćanje trajali su kratko. Pomislih da je ljubomoran… Hoću reći, nastavila sam po starom sa svojim ispitivanjima, pritiscima, paranojama, ispadima ljubomore ne znajući da ga time tjeram od sebe. Najgore mi je bilo što on nije niti jedan put pokazao niti malo ljubomore u vezi moga braka. Ostavio me nakon godinu dana. Mislila sam da ću umrijeti, bol je bila nepodnošljiva.
Pokušala sam ga vratiti obećavajući da ću promijeniti ponašanje, zivkala, pratila… No bila je to za njega završena priča.
Godinama sam ga voljela i nakon raskida, pa i dan danas me zaboli sjećanje na naše sretne dane, čak i na one nesretne.
I tako sada, imam prijateljicu – udanu koja je baš u identičnoj situaciji kao i moja i koja ponavlja moje ponašanje, a da bi slučaj bio još gori, on je duplo mlađi od nje, slobodan, a ona udata u zrelim godinama, s obitelji i djecom.
Govori mi kako je on voli, kako voli starije gospođe, kako je to prava velika ljubav. Ona ga pokušava kontrolirati na sve moguće načine… Na koncu, kraj znam. Pokušala sam joj reći, ispričala svoje iskustvo, no ništa od toga.
Ne bih dalje ulazila u psihologiju ovakve vrste ljubavnih odnosa, jer oni koji znaju čitati između redova će shvatiti. Možda nekome otvorim oči sa svojim iskustvom.
Ljubav je bila i ostala ista i ostati će takva zauvijek. Zaljubljene žene su iste, ponašaju se isto, kao i muškarci.
Gospođa
