Prrevarena i sama
Trenutno sam sama nakon rastave braka, nakon propale ljubavne veze zbog koje mi se brak i raspao. Muž je sve doznao. A moja ljubav se oženila usred naše veze za što sam tek kasnije saznala i to ne od njega već od drugih. Pravdao se da ga je obitelj prisilila na to, da je ona “predodređena” za njega zbog veza između njezine i njegove obitelji. Mislim se, ta nismo u Indiji ili ne znam ti ja gdje, ali nažalost, ja to progutam i mi nastavimo vezu. Bilo je teško izgubiti nešto što smo imali godinama, jako sam ga voljela, sada je ostala samo gorčina i nešto što se nikako ne može zvati ljubav. Od vremena kad sam doznala, počeo se polako, ali uočljivo izvlačiti, susreti su bivali sve rjeđi, javljanja također dok nisam odlučila da ga posjednem za stol kako se kaže i pitam što se događa. Rekao je da ga grize savjest…Zbog žene i djeteta. Da više ne može tako, da je bolje da napravimo pauzu, da mu dam malo vremena da se snađe u svemu tome. On da se snađe? A ja? Što sa mnom? Znate, kad vas netko traži “malo vremena da razmisli”-kraj je tu. Ali ja sam i to progutala i dala mu to vrijeme. Nakon tog razgovora nije se više javljao. Prošlo je mjesec dana u kojima sam ga pokušavala telefonski dobiti na posao, privatno, ništa. Onda sam nazvala kućni broj i ispričala njegovoj novopečenoj određenoj ženi za nas. Reagirala je tako što me je nazvala svim pogrdnim imenima koji su joj pali na pamet u tim trenucima i zaprijetila da će me tužiti za uznemiravanje. Onda se javio on s riječima daga pustim na miru, da odj…i tako. Ponekad se sjetim svih tih divnih godina koje smo proveli zajedno, sjetim se njegovih riječi kako nikad nikog nije volio kao mene, kako je spreman na sve sa mnom, ali onako zaljubljena, nešto nisam primijetila: svako malo bi mi pripomenuo da ne bi trebala brzati s rastavom braka mada je znao da mi je suprug doznao sve i da proživljavam pakao doma. Sada, naravno znam zašto. Pa on je cijelo vrijeme bio spreman za brak s drugom ženom. Pitam se da li me ikad doista volio ili sam mu bila samo za “ono” a sve ostalo prazne priče. Ne znam, ni to mi nije logično, pa ne bi sa mnom bio godinama. Nije mi važno, prošlo je koliko je uspjelo proći. Htjela sam reći da je paranoja dobra stvar, da dobro ispitate s kim ulazite u vezu ako ste već u braku i još imate djecu, jer moja djeca neće da čuju nakon svega za mene. Naviru mi uspomene i znam da pišem zbrkano, ali se osjećam praznom i kao da i nemam što više za reći. Osjećam s prevarenom, jer i jesam. Možda će nekome moje iskustvo otvoriti oči. Mada, kad ste zaljubljeni, kad volite, nitko vam ne može otvoriti oči.
