K,41god.
U vezi sam 3 godine i još nismo došli do faze da razgovaramo o zajedničkom životu. Oboje smo razvedeni, a naša veza je počela još dok smo bili u braku i pričali kako ćemo odmah po rastavi stupiti u brak nas dvoje. Ali to se nije dogodilo. On je pretrpan poslom, kaže da trebamo ići polako, ali ja počinjem sumnjati, jer 3 godine je dovoljno “polako.” Osjećam njegovu ljubav, osjećam je duboko u sebi, ali usput je tu pitanje kako to da mu se ne žuri da budemo zajedno. Nekada pomišljam da se boji ponovnog braka, da mu je dobro baš ovako kako jeste, ali ja želim obitelj ponovo i s njim. Djeca su nam već odrasla, a ne znaju još za našu vezu, jer on smatra da ni za to još nije vrijeme. Iskreno, sve sam nesigurnija po pitanju nas dvoje i ne znam što mi je činiti, a vrijeme ide. Pokušala sam u više navrata da mu iznesem svoje strahove, međutim, on sve okrene na šalu ili, što je još gore, daje neodređene odgovore koji me ostavljaju u još neizvjesnijem stanju. Na pitanje, zašto tajiti vezu kad smo oboje slobodni, odgovara da ne voli tračeve, jer smo tek izašli iz brakova, da se brine kako će djeca reagirati i sve tome slično što, uviđam, nema smisla. Kao da se udaljavamo na taj način, bar ja tako osjećam, na taj način kako on gleda na stvari, površno, kao bez ikakve obveze. Ne znam kako će ova ljubavna veza završiti, nisam ni sanjala da će nakon razvoda biti ovako. U biti, svjesna sam da se bojim da se on hladi mada, kao što sam već rekla, osjećam jako njegovu ljubav, ali to je osjećaj samo kad smo zajedno. Čim on ode preko vrata, ja sam užasno usamljena, sumnjičava, nesigurna u našu ljubav, našu vezu. Ovaj rođendan mi je čestitao dan poslije uz ispriku da da je pobrkao datume što mi je u prvi mah bilo smiješno, ali kad sam bolje razmislila, ništa tu nije smiješno. Sličimo na stari ljubavni par sve više. Kao da smo u braku, a nismo. Ne znam objasniti svoje osjećaje. Jedino što znam jeste da sve manje vjerujem da ćemo ikada biti u zajedništvu. Ničim ne pokazuje da mu je to namjera. Volim ga, stalo mi je da ga ne izgubim, ali ne znam do kada ću moći ovako. Bojim se postavljati uvjete, bojim se da ga ne izgubim s pritiskom…Ne mogu vjerovati u što smo zapali. Od onoga početnog ljubavnog poleta do tajnog viđanja dva puta tjedno, bez planova za budućnost.
