prava ljubav

Ljubav?

Pismo čitateljice

Dugo sam živjela u uvjerenju da je ljubav potpuna predaja, jedno tijelo jedna duša. Čak me ni razočarenja u kraćim vezama nisu uzdrmala u toj vjeri, jer sam bila u očekivanju one prave životne ljubavi. Tako se jedne zime, u već srednjem mlađem životnom dobu, dogodila ta dugo očekivana ljubav za cijeli život, ona kojoj ću se predati cijelim svojim bićem podrazumijevajući vjernost, iskrenost i spremnost da se umre jedno za drugo. Počeli smo živjeti zajedno i prvu godinu je sve bilo u redu. Strast je plamtjela, nismo se razdvajali jedno od drugog, ma bilo nam je teško i na nekoliko sati biti razdvojeni. Sada, kad se prisjećam te prve godine, shvaćam da sam propuštala, namjerno ili ne, uočiti neke “sitnice” koje su vremenom rasle da bi poslije postale velike stvari, a ne sitne.

Laži preko kojih sam olako prelazila, potom laži zbog kojih sam jako patila, potom sebičnost koju sam u početku vrhunski spretno ignorirala kao da ne postoji da bi na kraju sve završilo otkrićem o “platonskom preljubu” koji je trajao cijelo vrijeme našeg zajedništva. To slučajno otkriće bio je šok, doslovni šok koji me koštao psihičkog i fizičkog zdravlja kako je vrijeme dalje prolazilo, a ja ostajala u toj vezi. Najbolniji dio je bio što to nikako nije prestajalo, ponavljalo se sporadično, ne redovno, ali ipak nije prestajalo godinama. Na svaki moj upit dobivala bi odgovore koji nisu bili odgovori, objašnjenja koja nisu objašnjavala ništa, te suze pokajnice i molbe za oprost itd…

Navodno je istina da tu nije bilo fizičke prevare ili preljuba, no do dan danas mi nije odgovoreno na pitanje ZAŠTO.

Jer jedno od glavnih objašnjenja je bilo da su to neki stari računi koji se moraju izgladiti, da bez toga nema mira i slično. Sve je to bilo popraćeno argumentima iz self-help literature sa širokim okolokolnim nazovi razjašnjenjima tako da bih ja uvijek na kraju popuštala.

Između tog “platonskog preljuba” događale su se usporedo stvari koje su mi u lice kričale da ljubav nije ono što zamišljam da jeste, da je ljubav ružna i tužna i da su sve priče o njezinoj ljepoti gnusne laži ili laži izrečene od strane tek zaljubljenih koji nisu znali što ih čeka kad prva vatra počne da se stišava i zanesenost proguta stvarnost. Laži, sebičnost, prešućivanja, drskost, nepoštivanje i tako dalje.

Da, priznajem da sam obmanuta od same sebe, da sam romantično shvaćala ljubav, ali isto tako nitko mi nikad nije rekao da ljubav, ona ljubav kako je opisuju “jedno tijelo jedna duša” i “u bolesti i zdravlju” da ta ljubav zapravo ne postoji.

Noćne more, patnja, plač u tajnosti počeli su se pretvarati u gorčinu, a usporedo s gorčinom rastao je bijes. Tako sam se i fizički razboljela. Naravno da je pitanje koje se nameće prvo: Zašto nisam odustala od te veze? Nisam jer sam sve uložila u nju, cijelu sebe. Nisam jer je u meni još bilo ljubavi, a sve je otežavalo više što sam ljubav osjećala i s druge strane, što sam se ipak osjećala voljenom, ma kako da to zvučalo onima koji nisu iskusili ovako nešto.

Nakon fizičke bolesti, (koja je prošla), stvari su se izmijenile. Dobivala sam više pažnje nego za svih proteklih godina, više ljubavi, poštovanja, a i svesrdnih pokušaja uspostavljanja povjerenja. Međutim, ja ne mogu oprostiti, niti ću to ikad moći. Da me pogrešno ne bi shvatili, ne mogu oprostiti što ljubav kakvu sam na početku opisala ne postoji. Što su mi snovi srušeni. Što je svijet prepun laži. Što se naokolo šire alternativna objašnjenja koja opravdavaju sve i svakoga te self-help bljuvotine koje ljude navode na krive putove osobito što se tiče ljubavi. Tako sam tada razmišljala.

No nekad bi se tako zamislila i počela se pitati, što ako sam u krivu? Što ako ipak postoji ljubav gdje se par spaja u jedno tijelo i jednu dušu, gdje nema obmana i laži, nepoštovanja, sebičnosti i slično? Tako sam jednom nazvala tarot majstore i dogodilo mi se da mi se pogledi i stavovi potpuno promijene nakon  Dogodilo mi se čudo pri tome razgovoru. Ne kažem da su sva moja razmišljanja o ljubavi promijenjena, ali sam definitivno bila u krivu za mnogo toga u vezi ljubavi.

Eto, nada nikad ne umire i bude često opravdana.

Marijana, 36god.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *