S obzirom na to da je mail od gospođe D. jako opširan I dugačak, donosimo nešto kraću verziju ne gubeći pri tome samu bit onoga što je mail sadržavao.
Upoznali smo se preko Facebooka.
Zbunjenost je glavni razlog što vam se obraćam. Našla sam se u situaciji da vjerujem u ljubav čovjeka koji u 3 godine koliko se dopisujemo nikada prvi nije poslao poruku, baš nikada, koji nikada nije predložio da se vidimo, koji jedan čas govori da mu uopće nije stalo do mene, a drugi me izaziva škakljivim porukama intimne prirode i tako podržava moju nadu da me on ipak voli, da mu je stalo. Najgori dio mi je taj što neće da se vidimo, a razlog koji navodi jeste da je on osoba na važnoj funkciji, te da bi bio veliki rizik za njega da nas netko slučajno vidi, a k tome je još u braku. Razmijenili smo slike pri čemu je on meni poslalo svoju na kojoj je više ljudi i postavio mi zagonetku da pogodim tko je od njih on. Vjerovali ili ne, ni do danas mi nije rekao tko je na slici on.
Da, vjerojatno ili sigurno djelujem retardirano, ali ne mogu zatomiti osjećaje i ne znam što mi je činiti. Čak sam se jedno vrijeme bavila mišlju da unajmim privatnog detektiva, ali sam odustala od te ideje, jer ne vidim baš svrhu, a i u nadi da će doći do trenutka kad će se on otvoriti, reći mi svoje pravo ime, (da, rekao je da mi ne smije reći svoje pravo ime), da će se sve posložiti. Međutim, evo u prosincu će biti pune tri godine od ove našeFacebook preko SMS-a i Facebooka, pa ja konačno, kao da se budim iz nesvjestice, počinjem malo razumnije razmišljati: Gubim li vrijeme uzalud? Taj čovjek može biti neki bolesnik, manijak ili tko zna što. Možda nikada neće otkriti ništa o sebi i ono najgore, možda se nikada i nećemo sresti. Jer 3 godine su jako puno vremena za jednu ovakvu vezu, ako se ovo uopće može nazvati vezom. Vodimo ljubav riječima preko FB i SMS-a, a naravno da nije pristao da se virtualno vidimo ili direktno čujemo telefonom. U koga sam zaljubljena? U duha? Pa to može biti doista bilo tko, možda netko tko me poznaje igra se? Ali tko bi se normalan igrao 3 godine na ovaj način???
Pa što još tu radim, upitat će se svatko tko ovo čita. Zaljubljena sam u svog fantoma, jer njegove poruke su tako nježne, ponekad pomalo sadističke, ali to me uzbuđuje, jer on zna s riječima, jer ga zamišljam kako hoću I uvučena sam u taj njegov svijet-naš svijet I pitam se zapravo želim li ja doista iz njega izići? A opet, ima dana kad se jako mučim sama sa sobom, s pitanjima, s neizvjesnošću…I sve tako u krug. Pitam se ima li još itko, iti jedna žena ovakvo iskustvo? Kada sam jednoj prijateljici slagala da sam ovu svoju situaciju pročitala na internetu od neke navodno anonimne žene, kratko je odgovorila: Glupača! I još se nadovezala poslije sa sličnim argumentima.
Zbunjena sam. Osjećam se izgubljeno i pronađeno. Ne znam kako se osjećam. Dok ovo pišem osjećam se izrazito loše.Jesam li normalna???
